Bredren

Postoje li norme tamo gdje se ne poštuju?Postoje li standardi tamo gdje se ne uvažavaju?Odgovor je jednostavan.WORD!!!Akcijom pokazati mišljenje,riječju pokazati mišljenje,to je ono što trebamo!Srušeni zidovi ne služe ničemu,a lako je rušiti.Postoji li prepreka koju nije moguće zaobići?Ne postoji!Sudbina je ovdje da je upisujemo u prazne bilježnice.

Cvijet u Babylonu

Imam sobu,u sobi prozor koji gleda na park ispod zgrade.U parku su ljuljacke,klackalice i tobogani.Taj je park preko dana prekrasan.Okolo su predivna stabala i kada je dan suncan-park izgleda prekrasno.Preko dana u njega roditelji vode svoje klince da se tamo igraju...
Park je još zanimljiviji preko noci.Ispod crvenog tobogana skupljaju se narkomani.Ispod tobogana šprica,iz šprice u krv.Igra koja zamjenjuje ljuljanje i spuštanje po toboganu.
To je dar koji nam je podario naš Babylon.Igraju se djeca,igraju se i neki drugi.Ujutro sve pokupe cistaci i opet se sve cini idilicno,prekrasno i bez problema.
Otkrivanje tih tajni nitko ne zeli.Svijet idile bi se srušio.Roditelji više nebi tamo htjeli voditi svoju djecu i okolica bi postala nezadovoljna.

Sve se svodi na zataškavanje i na zaboravljanje prošlosti.Nikome nije potrebna prljava lažna istina.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------


Jeli svijet izgrađen na lažima.Otkud znamo razliku dobra i zla.
Nije li zlo lagati,a dobro govoriti istinu.Što uciniti kada lažima zataškavamo zlo.Izbjegavamo ga kao crva.Nepriznajemo ga te problemi postaju još veci.Svijet nam se pocinje graditi na lažnim istinama te se gubimo u labirintima vlastitih izmišljotinja.

Uvijek sam se lako vezao,gotovo za bilo koga.Kad bi se od nekoga nakon tog vezanja odvajao bilo zbog nekih ružnih stvari ili zbog toga jer tako jednostavno mora biti osjecao bi se mrtvim.S voljenom osobom uvijek otiđe i dio mene.Kad ležim u mraku sobe cesto mislim na njih.Hocu li ih još jednom vidjeti.Hoce li me te iste osobe još jednom sastaviti.Makar još jednom želim vas sve vidjeti,osjetiti vaš dodir.
....A ti gospođo K. rastavila si me totalno.Nakon toga trenutka redovno bi svaku vecer prije spavanja skupljao svoje komadice po podu svoje sobe.Skupljao bi trenutke,slagao ih a onda jednim udarcem razbijao na tisuce komadica.
Nije me brinulo to što si ti nestala,nego to što više nije postojao most između nas.
Nakon tih par dana igranja sa svojim umom izašao sam van.U svijetu gdje sam si dopustio da budem okružen drugim ljudima sretao sam i tebe.
Sada sam hodao svojom stranom ulice,a ti svojom.
Doma sam te crtao na svakakve nacine,negdje bi imala brkove,negdje nebi imala glavu,a negdje bi bila bez jedne noge...sve kako bi te zaboravio.
Želio sam da nestaneš,želio sam da imaš bar jedan detalj zbog kojeg bi te mrzio.


...a sada opet viđam te svaki dan i pitam se jesi li me cula

Bim Sherman

Ležim u sobi jednog dana,slušam Golden locks i mislim si:"covjece otkud tebi takva inspiracija i takva mirnoca ......"Hvala ti majstore što si mi dao taj osjecaj savršenstva.Vjerovatno ti je jako dobro tamo gdje si sada jer jedna duša kao što je bila tvoja ne može nestati.Stvarno si stvarao cuda...
...vjerovatno bi život svih bio mnogo ljepši kada bi svijet uspijevali vidjeti tvojim ocima,samo kao cestu prema necem višem,kao cestu ciji bi nam prelazak trebao darovati razumjevanje i ljubav,jer na kraju krajeva svi smo jedno.Vjerujem da si ti tako vidio stvari i divim ti se.
...tijelo nam je samo prijevozno sredstvo,zar ne?ljubav je oslobađanje,a nesreca zatvaranje.Nadam se da me razumiješ što ti želim reci.Da li ti se ikada dogodilo da razmišljaš o trenutku kada ces biti prepušten sam sebi,kada ces sam oblikovati svoj svijet,meni se dogodilo,a vjerujem i tebi.
Dali ti se ikada dogodilo da misliš kako u stvari crtaš svoju dušu na velikom platnu života,vjerovatno je i mislim da znam kakav je to osjecaj,i opet ti se divim brate.Vjerujem da je tvoja slika prekrasna i hvala ti što si mi darovao okvir za moju.
Ajde Bim uzivaj mi i cuvaj se gdje god da jesi.

Racan,Janica Kostelic i Mesic u vrucem zagrljaju

Sigurno je ovo kraj...Mesic pocinje pricati jos jedan glupi vic,Racan zastaje izmedu rijeci.U blizini moje kuce gradi se nova zgrada a ruši se šuma.Staru plazu su prodali nekim debelim njemcima za izgradnju novog hotela i sada tamo di sam ja prije dizao šator oni ce sjediti u bungalovima.

Reci mi brate kako da uskladim zivot.Zivim kako zelim a imam za kruh.Kako da budem pošten a imam lijep stan.Kako da ne gazim ispod mene a da zasluzim njihovo poštovanje.Reci mi brate dal je to uopce moguce.Reci mi brate kako zivjeti bez da ne naucim jesti govna koja mi serviraju oni iznad mene.Nauci me brate tu tvoju umjetnost zivota.Pendrekom i palicom,da to je to cini se to.
Okupiran raznim smecem sa svih strana brate neznam sta da ti više kazem.
Jebeno je brate vidjeti kako moj sistem ne funkcionira

Tolerancija,covjece

Kada te pođu trnci i shvatiš da je sve tako jebeno jednostavno.Kada shvatiš da je tako lagano gledati tuđim ocima shvatit ces i sto znaci tolerancija.Sve svojim putem...Kada shvatiš da je najviše što mozes ucinit to da ucinis druge sretnim.Tek tada smatrat cu te covjekom.Jer daleko si ti od istine,još uvijek.Ucini me jednom sretnim i shvati što znace pogledi koji ti svakodnevno upucuju toliki ljudi.Shvati da nisi jedini.Shvati da je najljepše kad drugima ukažeš na pravi put,najbolji put za njih a ne za tebe.Pokušaj shvatiti...


Svaki svojim putem još uvijek nije najbolji put,ako krenemo zajedno nece biti izgubljenih,nece biti uplakanih u kutu sobe,nece biti ostavljenih i ponizenih


Onda me zovi na kavu i reci mi...ja cu imati vremena

Kada netko odlazi,to je sigurno nešto najteže.Teška misao na sljedeci susret koji nismo sigurni dali ce se ikada dogoditi.Ostaje mi samo sjecanje na zajednicko setanje gradom,prazno pricanje i neke dogadaje koje samo nas dvoje dijelimo.Što mi ostaje?Samo uspomene,neke crno-bijele slike ili glupa recenica na kraju:"Pogledaj u zvijezde,ja sam tamo."Sada mi je zao što ti nisam rekao da te sve te zvijezde nemogu zamijeniti te da mi pogled na njih niti malo ne pomaze.Tvoj sjaj je bio puno veci od svih njih skupa.




Katkad i pogledam gore i nadam se da si doista tamo...

Ako se itko od vas nađe nasred pustinje morate znati da ce tamo svaki vaš korak ostati dugo zapecacen.Teško da ce ga itko primjetiti ali sigurno ce dugo biti tamo.Ako tamo uspijete posaditi stablo,ono ce se sigurno cijeniti više nego bilo drugdje na svijetu. Možda je pustinja zapravo najbolji pocetak....prazna i bez zvukova,prihvaca svaki zakon kao svoj jer nezna za druge.Ako tu istu pustinju i uništite rijetki ce primjetiti.
Zato možda u pustinji nema briga